ponedjeljak, 12. listopada 2026.

 Kaže meni @podozrivi filantrop da je najbolji Thoreauov citat slijedeći, iz knjige Walden:


"I long ago lost a hound, a bay horse, and a turtledove, and am still on their trail. Many are the travellers I have spoken concerning them, describing their tracks and what calls they answered to. I have met one or two who had heard the hound, and the tramp of the horse, and even seen the dove disappear behind a cloud, and they seemed as anxious to recover them as if they had lost them themselves.”


I moram priznati, divan je.

:)

Hvala!


Pa da, tako je kako kaže. Ja bih rekla, osim što tražimo svoja osobna izgubljena blaga, shvatimo usput da ona nisu samo naša, nego univerzalna, a još povrh i da su sami suputnici, i njihova potraga, blago sami za sebe. Dragocjenost. Ponekad putokaz. Ponekad pomoć. Ponekad čista radost, ljubav....sve to. 


Zato smo, primjerice, ovdje, na blogu.

Tražimo Riječ, tražimo tuđu (naizgled vanjsku) misao koja pokazuje razumijevanje  naše misli, našeg stanja, tuđu potragu u kojoj se zrcali naša; vidimo da se u našoj  zrcale sve druge, sve tuđe.


Mislim.

:)*










Broj komentara: 5:

  1. sada je 12.10.26., 9:22, objavila post, čudim se kako je neki dio teksta bez, a drugi dio sa ovim bijelim ispod... hm...vječite zagonetke.

    OdgovoriIzbriši
  2. I prijavljena sam kao @Lilianke, ali, gle, ovo je bez linka, kao da nisam prijavljena.

    kako god, moram gibati.

    OdgovoriIzbriši
  3. Knjigu "Walden" Život u šumi moguće je preuzeti na portalu za besplatne elektroničke knjige na hrvatskom jeziku. Ovo je hrvatski prijevod tog odlomka:

    "Davno sam izgubio psa tragača, konja riđana i grlicu, i još tragam za njima. Mnogim sam putnicima govorio o njima, opisujući njihove putanje i zov na koji se odazivaju. Susreo sam jednog ili dvoje koji su čuli psa i toptanje konja te su čak vidjeli grlicu gdje nestaje iza oblaka; i činilo se da ih toliko čeznu naći kao da su ih sami izgubili."

    OdgovoriIzbriši
  4. Recite što želite, ali meni nedostaje Blog. hr. To je bilo jedino mjesto na kojem smo mogli satima raspravljati ni o čemu. :) Ipak nakon tih rasprava bilo smo napunjeni, nekim čudom smo se i povezali čak i zavoljeli.
    Bez bloga.imamo.samo.tvrdu stvarnost, ustvari nemamo mjesto za đabalebarenje, makar ne u formi kakvu je nudio Blog, a meni je često odgovarala.
    Pozdrav ljudi

    OdgovoriIzbriši