Forgetting All My Troubles
Katie Melua
There's a secret the golden flower knowsWhen you're falling in loveThere's a silence the ending darkness feelsWhen you're singing with love
Remembering lifeA good blessed life
I'm forgetting all my troublesI'm forgetting all my troubles
There's a summer a frozen heart recallsWhen you're breathing with loveThere's a pathway the silver candle shinesWhen you're seeing with love
Remembering lifeA good blessed life
I'm forgetting all my troublesI'm forgetting all my troubles
There's a quivering the waken forest givesWhen you're dancing with loveThere's a humming the diamond raindrops humWhen you're crazy with love
Remembering lifeA good blessed life
I'm forgetting all my troublesI'm forgetting all my troubles
Ooh, ooh, oohOoh, ooh, ooh
DAKLE! :)
Dobar dan svima................
Probudila sam se jutros, okupana nemilosrdnim suncem, koje kao i svakog jutra ovih mjeseci poprilično bliješti i ne da mi spavati - niti ovo rijetko jutro kad bih zaista to mogla. I voljela hahaha :-P
Probudila se, dakleM, i pomislila kako je žena jučer , prekjučer zapravo, na terapiji u Mihanovićevoj (ruke, kičma, fala na pitanju:D) imala citat na majici, malo izvrnut ali ipak taj, citat koji sam duuuugo imala istaknut na svom prvom, drugom, trećem, dvadesetisedmom blogu.....If a man does not keep pace with his companions, perhaps it is because he hears a different drummer. Let him step to the music which he hears, however measured or far away.
Henry David Thoreau......taj citat. Pa sam sjetno uzdahnula , i sjetila se pak pjesme s ruba mog bloga............ Witch wife, Edne St.Vincent Millay, i evo, rodila se čežnja u mom srcu........dugo, dugo, dugo, nisam mislila na blog, sjetim se ljudi, jasno, mislim na pojedince stvarno često, nevjerojatno i istinito, ali zapravo, novi život nosi dalje dalje, brzo, brzo, brzo.
Henry David Thoreau......taj citat. Pa sam sjetno uzdahnula , i sjetila se pak pjesme s ruba mog bloga............ Witch wife, Edne St.Vincent Millay, i evo, rodila se čežnja u mom srcu........dugo, dugo, dugo, nisam mislila na blog, sjetim se ljudi, jasno, mislim na pojedince stvarno često, nevjerojatno i istinito, ali zapravo, novi život nosi dalje dalje, brzo, brzo, brzo.
I onda ponovo, dakle, jutros, u bijeloj postelji, ne znam ima li tu kakve simbolike, otvorim oči, i poželim biti ovdje.
Poželim zabavu, zapravo i veselje koje smo priređivali jedni drugima...
Vidim da je *Poetika* kukala kako ne pišemo. U svoje ime govorivši, pripisujem to zapravo nespretnosti ove platforme, i činjenici da moram previše misliti za prosječne radnje, a nedovoljno puta sam tu (barem je tako bilo do sad, a vidjet ćemo dalje) da se išta pretvori u automatizam, pa da mi je ova stranica ispušni ventil, a ne mozgalica. I ofc, ne dopada mi se kako narihtavam design, moje slike ne želi staviti u pozadinu, kropa ih na neočekivane načine, i taaaakkkkk. Ali, imam želju opet komunicirati,. I kanim si tu želju ostvariti.
Za sada svima pusa, idem kupiti krumpire i ostalo. :))
Kako bi netko rekao Ypsilonki (da ne pišem ovdje) : Mijau! :)*
sad je pak font mikroskopski, ali ne da mi se po miljonti put ažurirati. Moram ići. prodat će mi sve krumpire, kaj bum onda. XD
OdgovoriIzbrišiE, a ima još bitnije zakaj ne pišem, odmah kad sam.kenula gasiti blog, podsjetilo me je: moram ugasiti svoj osobni google račun i ići preko lilianke računa, to zblesira komp pa me provjerava milijunti put tko sam, nemogu imati otvoren blogeditor preko jednogvračuna, a drugi imati aktivan na kompu ko takav, nego se stalno., vrlo nespretno iniritirajuće, odjavljivat i prijavljivat. Također, sad sam s mobitela, tu se uopće ne mogu sebi ulogirati. Ne znam zakaj. Dakle, osuđena sam pisati samo kad sam doma, za SVOJIM kompom, a dragi Bog zna koliko je to često. ...
OdgovoriIzbrišiI sad, jasno, ovo nije pravi link...her nisam prijavljena, pa kad drugima komentiram, ne link ih natrag na mene.
I tak.
:)
I također, kad tipkam na mobu ima još i više tipfelera i ne vifim ekran u koji upisujem, suludo, nespretno
OdgovoriIzbrišievo da ti se javim: slova su ti premala na bijeloj podlozi a ja ne vidim baš dobro s ovom dioptrijom.......pozdravljam te i radujem se tvom dolasku
OdgovoriIzbrišiVjerojatno da ćemo u preostalim godinama života svojih oko jesenske ravnodnevnice prisjećati se po navici nekih davnih dana, nekih horizonata (virtualnih) i diskusija ni o čemu, ali srcu milih svejednako... Ono što je bilo i prošlo ne može biti više nikada, što ne znači da će zato nestati... ono omnia mutantur nihil interit i te fore...
OdgovoriIzbriši;-))
Darling @***POETIKA***, slova napokon povećana, pozdravljam te :)* u ovo kmično jutro u kojem moram otkaskati na posao. .. eh. Bokić :)*
OdgovoriIzbrišiPozdrav, @podozrivi filantrope :)) Jesil' to ti :))))))))))))) heheheheee, drago mi te vidjeti u ovo ovakvo ne baš bistro jutro, gdje malo svjetla lijepo dođe:))
Iskreno, mislim da nema veze ovaj moj upis sa stizanjem jeseni, iako, zapravo, nisam mislila na to dok to nisi istaknuo, pa se sad pitam ima li tu istine :D?, ......
Dobro ti zboriš, nema povratka, nema dva 'puta iste rijeke'.
Ta tema je , zapravo, vrijedna posta...ali, da skratim zasada, jer moram na posao, smijem li se nadati nečem NOVOM dobrom? zacijelo smijem :) evo, u svojoj svijesti, zadajem da je novo, da još nije postojalo, nek je novooblikovano, ali superrrr, zabavno prije svega, veselo, lijepo, dobro, korisno, podržavajuće, inspirirajuće na najjače! Sve to! Za sve koji se žele uključiti! :)) Dodaj po nahođenju kakvo će biti! Se vidimo! :))
Moram nešto učiniti sa ovim VREMENOM; piše da je komentar objavljen jučer, 16.9. u 23:40, sad je 17.0., 8:40-42...jedino je godina ispravna :))) moram to popraviti. (opet) hahahaha
OdgovoriIzbrišipa, situacija je zasad takva da je glavno držati glavu iznad vode i pojavljivati se... čovjek nikad ne znam što ga čeka i što bi dobro iz druženja i pisanja moglo proizaći, a ne čini se očito baš nikakvo zlo nikome... tako da, neka i tebe tu :))))
OdgovoriIzbrišiZnaš koji je meni najjači citat od Thoreaua? Ovaj (to je odlomak iz Waldena/ Života u šumi):
OdgovoriIzbriši"I long ago lost a hound, a bay horse, and a turtledove, and am still on their trail. Many are the travellers I have spoken concerning them, describing their tracks and what calls they answered to. I have met one or two who had heard the hound, and the tramp of the horse, and even seen the dove disappear behind a cloud, and they seemed as anxious to recover them as if they had lost them themselves.”
došla sam te vidit ,,,,sunce više ne paLI, ALI NE SPUŠTAM ROLETNE PA ME BUDI..TU SAM ( OVAJ CAPS JE ULETIJA ali ne piše mi se isponova....Ljub, kiss, cmok
OdgovoriIzbriši